Foto: KSS

U pripremnim mečevima nije toliko bitan rezultat koliko činjenica da li se ekipa uigrala onako kako je selektor zamislio. Pa opet, nije svaki meč isti. Pobjeda Srbije nad Italijom je jako bitna stvar baš zbog načina na koji je ostvarena.

Pešić je odlučio malo rotirati  i miksati na početku pa je počeo sa petorkom bez Micića i Jokića gdje je Jaramaz bio na kecu a centar je bio Milutinov. Ostatak petorke bio je kao i protiv Slovenije pa su igrali Marinković, Lučić i Kalinić. Nije to djelovalo loše na početku. Lučić i Kalinić su se lijepo uveli u meč a i Jaramaz je podijelio par asistencija. Tokom većeg dijela prvog perioda bio je egal i ekipe su se smjenjivale u vodstvu.

Drugi period je bio jako problematičan. Na momente je djelovalo da niko u pripremi meča nije pogledao ni pet minuta meča kvalifikacija za olimpijske igre, kada nas je Italija dobila. Što su radili tada, radili su i sada. Odličan protok lopte, velika pokretljivost i odlične kretnje bez lopte a to Srbija nije mogla ispratiti. Posebno je izgledalo loše kad je Pešić pokušao upariti Jokića i Kuridžu. Da nije bilo poteza prije svega Milutinova, Srbija je možda nepovratno potonula već u ovom dijelu igre.

Međutim, djelovalo je da je potonula u nastavku. Sam start drugog poluvremena i nije bio toliko loš a onda su krenuli problemi i velika količina propusta. Pogotovo je to bio slučaj u odbrani gdje nije bilo adekvatnih rotacija. Pešić je tražio idealnu petorku i utisak je da je takvu našao u završnici trećeg perioda kada je Srbija prepolovila vodstvo rivala.

U poslednjem periodu Srbija je djelovala neuporedivo bolje. Treba reći da je i Italija djelovala umorno od brzog stila koji je forsirala. Čim je srpska odbrana postala nešto pokretljivija i čvršća, Italijani su počeli birati nerezonska rješenja pa su tako potezali trojke u ranim fazama napada. Na drugoj strani, Jokić, Lučić i Jaramaz vratili su Srbiju u igru. Kad je bilo najbitnije, dirigentsku palicu su preuzeli Jokić i Micić te su pogodili po jednu ludu trojku a onda je Jokić pogodio dvojku te je genijalno pronašao Kalinića. Upravo je Kalinić pogodio bacanja kojima je ovjerio pobjedu Srbije.

Srbija je u ovom meču pokazala karakter. Igraš pripremni meč, fale ti Bjelica, Nedović i Gudurić, gubiš 15 razlike sredinom trećeg perioda. Pošto je rezultatski nebitno, nema tragedije u slučaju poraza. E ekipa koja u takvim okolnostima ipak napravi preokret i dođe do pobjede, ima šampionski karakter. To naravno ne znači da Srbija sigurno uzima zlato, nego samo znači da ima jednu od stvari koje su neophodno za to zlato.

Ne treba ni govoriti koliko na polju samopouzdanja znači pobjeda na ovakav način. Vidi se da je hemija dobra, vidi se žar kod momaka i kako slave i momci na klupi svaki dobar potez. Na kraju krajeva, Jokić je prva zvijezda ekipe i dovoljno je samo gledati njegove reakcije, od onih prema sudijama do one prema Davidovcu protiv Slovenije. Vidi se glad u njegovim očima za uspjehom kakvu vjerovatno nikad nije imao u karijeri.

Dobra stvar sa ovog meča je i što se pokazalo da Srbija ima širinu, iako su joj falila tri bitna košarkaša. U prvom poluvremenu MIlutinov je držao ekipu u životu. Jokić, Lučić i Jaramaz su vratili ekipu u igru a mnogo bitnih stvari u završnici su uradili Micić i Kalinić. Na sve to moramo dodati i više nego dobro izdanje Dobrića sa klupe. 

Loših stvari je bilo. Prije svega i dalje je problem koncentracija jer neke stvari ispadnu loše baš radi nedostatka iste. U nekim momentima gradnja defanzivnog skoka je bila problem, što protiv Italije koja ima deficit visine u odnosu na Srbiju ne bi smjelo da se dešava. Pogotovo u prvom poluvremenu nije bila dobra odbrana i defanzivne rotacije bile su nekako trome što je često dovodilo do toga da Italija ima lagan šut.

Vidio se negdje i nedostatak bekova. Međutim, to nije u principu problem. Ako bude sve kako treba, Gudurić i Nedović će biti spremni za evropsko prvenstvo tako da će biti rješenja na tim pozicijama. Moraće se još raditi na uigranosti pogotovo u fazi napada jer dosta akcija smo riješili na genijalnost Jokića i individualni kvalitet ostalih igrača.

Djelovalo je u jednom momentu sve jako loše ali na kraju je ipak upisana pobjeda. Pobjeda koja zbog načina na koji je ostvarena, može biti okidač za mnogo dobrih stvari u narednih mjesec dana.