Nema tog ljubitelja košarke u Trebinju, pa ni šire u regiji, koji ne bi sa uzbuđenjem dočekao vijest da će Košarkaški klub Leotar naredne sezone zaigrati u ABA 2 ligi. Taj scenario za mnoge predstavlja ne samo logičan slijed sportskih okolnosti, već i davno proklijalo sjeme nade – stabilna sezona u domaćem prvenstvu, ozbiljan rad na svim nivoima kluba, sve veća podrška s tribina… Ipak, kada se emocije povuku u drugi plan, ostaje pitanje koje zvoni kao odzvon u dvorani: koliko je zaista realno očekivati takav iskorak?

Protekle sezone pokazale su da Leotar može ravnopravno parirati najboljima u Premijer ligi BiH. Tim je zreo, a stručni štab stabilan. Nekoliko igrača je svojim partijama već prebacilo granice domaće scene. Ali ABA 2 liga – to je drugi ritam, druga visina. Tamo se igra brže, žešće, taktički preciznije. Roster treba itekako proširiti – svjesni su toga u Leotaru.

Rivali dolaze iz sistema koji godinama grade vrhunsku košarkašku školu. Greške se ne praštaju, a svaka utakmica je borba do posljednje sekunde.

Da bi se u toj konkurenciji ne samo pojavili, već i opstali, Leotaru će trebati pojačanja. Ne simbolična, već suštinska – iskusni, fizički snažni igrači, koji znaju šta znači igrati van zone komfora. A za to treba – novac.

Svaki veliki san ima svoju cijenu. ABA 2 liga donosi putovanja po regionu, troškove smještaja, organizacije, licence, takse, TV prenose… Procjene govore da je minimum 150.000 do 200.000 evra godišnje potrebno za učešće – i to bez uračunatih premija, nagrada i pojačanja.

Može li se taj novac obezbijediti? Može – ako postoji volja, ako se spoje energije grada, sponzora, institucija i entuzijasta koji Leotar vide kao više od kluba – kao simbol Trebinja.

Dvorana „Miloš Mrdić“ je simbol sportskog života Trebinja. Prostor u kojem su generacije odrastale uz zvuk lopte i miris znoja. Ali za ABA 2 ligu treba više – moderni koševi, adekvatne svlačionice, TV produkcija, video-analitika, sigurnosni standardi. Dobra vijest je da Trebinje već ima iskustva i volju. Ali potrebno je napraviti još jedan korak – stepenicu profesionalizacije.

ABA 2 nije samo košarka – to je menadžment, logistika, marketing, mediji, licence. Leotar ima ljude srca, ali sada će mu trebati i ljudi sistema. Bez toga, i najbolji tim ostaje na papiru. Vrijeme je za ulaganje u ljudske resurse – od administracije do sportske analitike.

Ako je Leotar srce, onda su navijači njegov puls. Trebinje živi za košarku. Dvorana je puna, čak i kada nema rezultatskog imperativa. Mladi dolaze s očima punim nade. Svaka pobjeda slavi se kao porodični uspjeh, svaki poraz doživljava se dostojanstveno. Ta podrška – to je kapital koji nema cijenu.

Zaključak: da – ako vjerujemo, zajedno

Igrati u ABA 2 ligi značilo bi više od košarke. To bi bio simbol gradskog jedinstva, signal da Trebinje može da bude regionalni centar sporta, primjer mladima, podstrek generacijama koje dolaze.

U upravi KK Leotar ne žele da prejudiciraju bilo šta – svjesni svih ovih činjenica. Iz svake izjave provejava oprez i, kako bi se reklo, bez zalijetanja, jer je ulog ogroman, a dobitak može biti značajan – ali i ne mora.

To nije nemoguće. To nije san koji je prevelik.

Ali, kao i u svakoj utakmici, potrebno je ući svim srcem. Klub, grad, navijači, privreda, institucije – ako svi vjerujemo, ako svi zaigramo u istom timu, ABA 2 liga više neće biti daleka obala, već prvi korak ka još većim visinama.

A do tada – sanjati nije zabranjeno

Izvor: Herceg Sport Trebinje