Vuk Elez se vratio na tatami

Džudista niškog Kinezisa Vuk Elez polako hvata zalet nakon oporavka od povrede. Nedavno je Elez osvojio bronzanu medalju na prvenstvu Srbije za seniore u Beogradu u kategoriji do 81 kilograma i to je, s obzirom na to koliko je jaka kategorija, jako dobar rezultat.

- Kategorija do 81 kilograma u Srbiji okuplja džudiste koji rade vrhunski džudo na evropskom nivou. Popeti se na podijum u takvoj konkurenciji je svakako poduhvat, govori na početku našeg razgovora Vuk Elez.

Džudista iz Istočnog Sarajeva je imao jako lijep nastup na prvenstvu sa četiri pobjede, a na kraju je osvojio bronzu.

- Prvi nastup ove godine je prošao uz četiri pobjede protiv jako teških protivnika. Nažalost, nisam to uspio krunisati zlatnom medaljom, ali svakako je ovakav početak uvertira za nadam se uspješnu godinu.

Vuk Elez je uspješnu 2026. godinu najavio jesenas kada je osvojio medalju u Koneljanu na Evropskom kupu. Poslije velikih problema sa povredama, oporavka od istih pokazao je da se vraća na pravi put, tamo gdje je i bio prije brojnih povreda.

- Jesenas sam uspio da osvojim svoju prvu medalju na Evropskom kupu, što je moj najveći rezultat do sada i prvi na međunarodnoj sceni poslije četiri godine potrošene na povrede i oporavak. Tog dana sam uspio da prikažem sve ono što sam radio proteklih godina i medalja je došla kao najbolja nagrada za sav uloženi trud i istrajnost.

Ovu godinu je otvorio boravkom u Japanu, zemlji džudoa, neiscrpnom izvoru džudo iskustva.

- Moji ciljevi za 2026. godinu su da unaprijedim svoj džudo što više mogu, kako kroz takmičenje tako i kroz kampove. Počeo sam godinu pripremama u Japanu. Na mene je veliki utisak ostavilo boravljenje u kolijevci sporta kojim se bavim. Imao sam priliku doživjeti ga kroz novu dimenziju, kroz ljude kojima je džudo, slobodno mogu reći, dio identiteta i pitanje kulture, a ne samo obična borilačka vještina, kako se kod nas percipira. Završio sam osnovne studije, spremam završni rad na Masteru. Svakako, plan je i da nastavim da se razvijam kao trener, jer sam u radu sa mlađim selekcijama zaista pronašao veliko zadovoljstvo.

Ovog ljeta kreće i borba za Olimpijske igre u Los Anđelesu. Konkurencija u Srbija zaista žestoko, a mjesta ima samo za jednog. 

- Ja sam sportista koji vjeruje da je sve moguće. Olimpijske igre su san svakog džudiste i sve što radimo, radimo u nadi da ćemo imati tu čast da se nazovemo Olimpijcima. Za sebe mogu da tvrdim da ću dati svoj maksimum da ostvarim taj poduhvat.

Karijeru ovog dvadesetpetogodišnjeg džudiste pratile su brojne povrede koje su usporile njegov razvojni seniorski put. Ali, iz povreda je izašao još jači i motivisaniji da upiše svoje ime u anale ovoga sporta.

- Povrede su svakako obilježile jedan dio moje karijere. Međutim, ne samo da me nisu udaljile od sporta, već su mi jasno ukazale da džudo jeste moj put. Jedva sam čekao da se opet vratim na tatami. Pokazalo se težim vratiti se psihički, nego fizički, pomiriti se sa svojim stanjem i opet početi vjerovati u sebe. U Kinezisu sam od strane trenera, uprave i saboraca naišao na veliki oslonac i igrali su značajnu ulogu u mom oporavku. Sada imam dosta nedovršenog posla i jaku volju, ostaje da vidimo šta nosi nastavak.