(

Kr)Istina 

Kada bismo anketirali sportske klubove (bar ove u okruženju) sigurno bismo u prve tri rečenice čuli čuvenu izjavu “ nema para”.

Uvijek u novčanim problemima, lošoj raspodjeli budžeta opštine, grada, nedostatku sponzora, itd, itd .

Sve bi bilo bolje da se ima više novca na računu kluba. A opet, nekako praksa pokazuje drukčije.

Čim se poveća ulog, povećavaju se i apetiti. Želje prerastaju u mogućnosti, ali gubi se iskrena želja za sportom.

Nije se jednom desilo (prošli su to i košarka i odbojka i rukomet u našem gradu) da bez novca, sponzora i plata sportisti pokažu toliko želje, žara i borbe za rezultat i uspjeh svoga kluba. I uspjeli su! U starim, iznošenim dresovima, pocijepanim patikama, jedući jednu kesicu Smokija na klupi ispred sale. Jer vole sport, vole klub za koji igraju. Vole se i poštuju međusobno.

I nema tih para koje mogu kupiti volju i dogovor igrača da se posvete cilju i ostvare ga.

Ipak nije sve u parama...ima nešto i u ljubavi!