Ko sudi utakmice m:tel Prve lige Republike Srpske često je glavna tema  onih koji učestvuju u fudbalskoj aktivnosti na području Republike Srpske. Manje je bitno ko igra, kako igra, koja je taktika, već postaje bitnije ko dijeli pravdu na fudbalskim utakmicama. Nažalost, takva situacija dovela je i do toga da sudije pomisle da se Prva liga Republike Srpske igra zbog njih, a ne zbog igrača na terenu.

Iako, mora se reći, suđenje je posljednjih godina u Prvoj ligi Republike Srpske unaprijeđeno, prvo od dolaska Željka Dragojevića na čelo sudijske komisije, kod koga je postojao jedan red i gdje su sudije "hlađene" za svoje greške. Nije to loše kao ranije ni ove godine kod Ognjena Valjića, uz nešto blaže kazne za napravljene greške. Ipak, neki 'duhovi prošlosti' i dalje lebde nad prvoligaškim karavanom, a za nadati se da će najavljeno skraćenje liste na kraju sezone, koje je zaista neophodno, dodatno unaprijediti suđenje prvoligaškog karavana.

Nije ovo tekst o sudijskim odlukama i greškama, kojih naravno uvijek bude, i biće. Ne postoji sudija koji može odsuditi utakmicu bez greške, ali je bitno da ona nije plod tendencije i da sudija zna da prihvati svoju grešku, a ne da druge krivi za nju. Nije ovo tekst ni o degutantnom ponašanju jednog sudije koji nastoji da isprovocira trenera jedne od ekipa, koji tako često voli i da novinare upita "je li sada sve u redu, ima li se kakva greška upisati", nije tekst ni o različitim "leđima", kumovima, sestrićima, i ko zna kakvim ne familijarnim i poslovnim vezama arbitara, nemogućnosti da se prođu sudijske norme i ostalo.

Ovo je samo jedan kratki tekst o priznanju našem radu, doduše potpuno nesvjesno, jednog od arbitara Prve lige. Na jednoj od utakmica prvoligaški arbitar, nećemo pominjati koji, kaže "Zeznuo me SportDC, da oni ne objaviše, niko ne bi primjetio".  Ne spori taj arbitar svoju grešku, propušten penal za jednu od ekipa, dobio je 7.9 od kontrolora utakmice za to. Utakmica je bila prilično ubjedljivija, još u jesenjem dijelu sezone, pa i nije direktno uticao na rezultat, ali je vrlo interesantno što on za slabu ocjenu ne krivi sebe, nego SportDC. Jer, nije kriv on što je pogriješio, krivi smo mi koji smo objavili.

Isti taj arbitar poslije jedne od utakmica koju je zaista jako dobro odsudio, što je i naglašeno u izvještaju sa utakmice, slavodobitno u prostorijama kluba  nakon utakmice pita "Je li ima sada šta SportDC da objavi". Ima, pohvalu. Ali, tada se nije hvalio okolo kako je pohvaljen i kako ga SportDC hvali. 

I sudijama zaista jeste najveći problem kada se nešto objavi. Rijetko ko od njih će da porekne da je ono što smo objavili zaista greška, ali se uvijek trude da nađu opravdanje zašto je tu učinjeno. I malo kada će priznati krivicu, već će kriviti naš portal zašto je to objavljeno. Kako rekosmo, nije kriv sudija za grešku, krivi su novinari što objave da se greška dogodila.  

Postoje, naravno, sudije koje znaju da prihvate i kritiku, znaju da kažu pogriješili smo, vi radite svoj posao, mi svoj.  Zato takve sudije i jesu rado viđene i među fudbalskim radnicima, jer i kada naprave grešku uvijek će je priznati.

Znaju sudije vrlo dobro i da cijene pohvalu, čak i poslije kritika, a postoje i oni koji znaju da ako se ništa ne objavi da je to i najbolje, jer biti neprimjetan na utakmici za sudiju je jedna od najvećih pohvala. To je znak da si posao uradio onako baš kako treba i da su ekipe bile u prvom planu. Takva su suđenja i najljepša.