Jedan od najvećih fudbalskih asova svijeta Francisko Pako Gento, član nedostižne Realove navale: Kopa, Saraga, Puškaš, Di Stefano i Gento, koja je pet puta zaredom osvojila Kup šampiona preminuo je u 88. godini.
Cijela Španija je stala mirno, žalost posvuda, u Madridu posebno, telegrami saučešća stižu sa svih strana svijeta, i Realu i Gentovoj porodici.
Telegram saučešća uputio je i Dragan Džajić, po majstorijama, možda i Gentov nasljednik, ali čudnim spletom životnih okolnosti, baš kako to biva na Balkanu, nije naslijedio njegovu “jedanaesticu” u Realu. Koliko je, opet, Gento cijenio Džajića najbolje govori činjenica da je na svom oproštaju, na prepunom stadionu, tražio da ga na lijevom krilu naslijedi upravo “Džaja”, kojem je i predao svoj dres uz riječu: “želim da me nadmašiš, jer si takav majstor da ti se i ja divim!”
Bilo je kako je bilo, Džajić, kao što su svi očekivali, zajedno sa Miljanom Miljanićem, nije otišao u Real, zašto, kako i zbog čega, ostala je misterija sve do današnjih dana.
Kad je minulih godina, Partizan u Ligi šampiona igrao sa Realom, njegov gost u Beogradu bio je upravo Gento i tada je rekao:

-Da je Džajić, po mojim mjerilima majstor nad majstorima, došao u Real, ta ekipa sa Brajtnetom, necerom, Kamačom, Santiljanom… Miljanićem na čelu, bila bi ravna onoj mojoj sa Di Stefanom, Puškašom, Santa Marijom…
Tako su se preplele fudbalske sudbine Džajića i Genta, a fudbal, kao i život, ima svoje nikad dostignute puteve i samo sebi znane ispisuje romane.
Prije nekoliko dana za “Sportski žurnal” ispisivao sam Džajićev životopis: Zvezda, Beograd, Ub, Banjaluka, porodica i prijatelji, usponi i padovi, podmetanja i izrugivanje životu, mudrosti koje zbore da ko u sebi ima talenta taj mora imati čistiju dušu i veće srce od svih ostalih, brojna imena i prezimena, sve do Franciska Paka Genta:
-Ono što sam ja vidio, on je na terenu bio maestro, oni što su ga poznavali kao čovjeka kažu da je bio ljudina prve vrste! 
Ne kažu li ljudi od iskustva i znanja da se suprostnost u sudbini zove vječnost.
Olovka od zlata našeg Branka Miljkovića…
...granice u kojima živimo, nisu granice u kojima umiremo.
Drugujući godinama s Miljanom Miljanićem u sjećanju mi je ostala njegova rečenica o Francisku Paku Gentu:
-Blago svakom treneru na svijetu ako ima u ekipi čovjeka kao što je – Gento! 
Zbogom majstore fudbala, dobri čovječe, prijatelju našeg Džaje i našeg Miljana, i ko zna koga još Francisko Pako Gento.