Fuad Bajramović

Čovjek među ljudima u svakoj životnoj situaciji bio je Fuad Fudo Bajramović, moj junak u filmu o bokserskom šampionu Marjanu Benešu baš po ljudskoj mjeri, neosvrćuići se ni koje ni šta ni odakle je... Dobričina Fudo upravo po Benešovom liku dokazao je da u životu svako od nas, na svoj, originalan način treba da stigne pa čak i prestigne svoj san. Njemu je to uspjelo, dokazujući, koliko god zvučalo surovo, kao poređenje u boksu, zašto je poljubac muškog, a snaga ženskog roda.

Nije bilo meča Slavije kojem Fudo u gotovo obaveznom društvu legendarnog Sredoje Zekanovića nije ispratio, a pogotovo dvoboja Marjana Beneša i kao amatera i kao prefesionalca, uz najsnažnije emocije i izlive ljubavi.

Imao je i poseban odnos prema svakome ponaosob u svijetu bokserskog umijeća nekadašnje Jugoslavije od Mate Parlova, Ante Josipovića, Zvonke Vujina, Damira Škare... To opet govori o njegovoj originalnosti i beskajnoj iskrenosti prema plemenitoj vještini.

U svakom društvu Fudo je bio omiljen i vjerovalo se u gotovo sve njegove procjene kada je riječ o matadorima magičnog četverougla.

Sahranjen u Banjaluci, a među mnogim sugrađanima bili su i nekadašnji šampioni ringa. U životu ponekad sve se pamti i na najčsaniji način doživljava. Zbog Fuade, Fudo Bajramoviću.