Samo onaj ko nije pokušao nije ni uspio. Nikada! Čuvar mreže dobojske Sloge, Miroslav Lukanović, lijep je primjer da se sve može kada se hoće. Prvi dani i nedjelje 2017. godine su mu kao najljepši san. I želi da traje.

"Ova godina počela je za mene veoma uspješno, samim tim što sam završio fakultet i postao diplomirani inženjer saobraćaja. Osejćaj kao iz bajke. Dakle, važno poglavlje svog života sam uspješno priveo kraju. Sada će se, nadam se, otvoriti mnoga polja na kojim treba da rastu uspjesi. Inače, Sloga je poznata po tome da ima veliki broj visokoobrazovanih fudbalera, a golmani su uvijek bili inteligentni. Iako postoje neke druge priče i predrasude o njima", kazuje Lukanović, smješkajući se.

Dobojlije trenutno nisu kod kuće. Na pripremama su u Banja Vrućici kod Teslića. Vrijedno rade, trebaće im.

"Što se tiče priprema, trenutno se nalazimo u Banji Vrućici na sedmodnevnim pripremama. Radimo  punim intenzitetom, treniramo tri puta dnevno. Za sada ide sve po planu, nema povrijeđenih. Svi smo u trenažnom procesu. Sloga je tim svijetle tradicije. U dva maha su bili član Druge lige SFR Jugoslavije, a bili su i prvi finalisti Kupa Republike Srpske, pa u dva maha vicešampioni Srpske. Dakle, gradeći svoje ime mi čuvamo obraz i ugled Sloge i čast fudbalskog Doboja", svjestan je čuvar mreže "crveno-bijelih".

Mlad čovjek ima tovare želja...

"Što se tiče karijere, svakako da je želja za napretkom stalno prisutna. Međutim, znajući da godine prolaze vrijeme je da se razmišlja o nečemu sigurnijem. Bojim se da bavljenje sportom kod nas nema perspektivu. Evo, uspio sam na golu Sloge da potisnem standardnog Stefana Milkanovića, mog dobrog drugara iz Broda. Ocjenjuju me u Doboju najvišim ocjenama. Možda stigne poziv i od zvučnijih imena, većih kolektiva. Međutim, meni je 25 godina. Šta kada stignu četrdesete? Dakle, treba imati sigurniji izvor finansiranja i privređivanja", zrelo će Lukanović.

Da, njegovi studentski dani su prošlost. Studentsku menzu zamijenila je kuhinja majke u Modriči. Ipak, u Doboju će ostati do ljeta. Možda i duže.

"Ono što ja znam, u prošlosti su gol Sloge čuvali velikani poput Fahrudina Omerovića, Gorana Gavrilovića, Dejana Plisnića... Imponuje da sam njihov nasljednik. To je i obaveza više. Da budem najbolji što mogu. Da svojim partijama doprinesem da se ostvari cilj, bijeg iz donjeg dijela tabele. U Doboju postoje fudbalski radnici koji, utisak je, dobro rade svoj posao. Stvaraju stabilnog prvoligaša i preduslove da se za izvjesno vrijeme u 'gradu na tri rijeke' igraju i utakmice Premijer lige BiH. Ovdje postoji sportska tradicija, treba je slijediti i njegovati", nastavlja Lukanović.

Uspješan čovjek sa 25 ljeta razmišlja i o tome da stane na "ludi kamen", zašto da ne?!

"Da, imam 25 godina. Razmišljam i o tome. Postoji u gori Trebavi jedno lijepo mjesto koje se zove Gornja Zelinja. Tamo žive predivni ljudi koji drže do kulture, tradicije, običaja. Tamo sam upoznao svoju nagorkinju vilu još prije šest godina. Naravno, razmišljamo o skorašnjem zajedničkom životu. I to je život, sve je za ljude", zaključio je Miroslav Lukanović, čuvar mreže dobojske Sloge.

Sa diplomom u džepu i uspjesima u sportu, mladić koji "puca" od zdravlja na koju god da krene stranu - stiće do cilja.

Život čovjeka vodi do njega samog!