Utrkuju se, pardon trkaju, odnosno natrčavaju: kolektivi, sportske organizacije (klubovi, savezi…), pojedinci, sportisti svih kalibara, gabarita i rejtinga… 

Cilj je ko će na najviši pijadastal podići prvi dan trećeg mjeseca u godini.

Svako ima svoj interes, uglavnom lične prirode. 

I datum, koji govori o njegovom karakteru!

Tog dana, tog mjeseca, godine 1992. neko je, u Sarajevu, pucao u ljubav, ubio čovjeka i najavio golemo zlo. 

Da li je to za čestitanje?

Niko, devetog dana prvog mjeseca, iste godine – dakle, prije 51 jutra od ubistva na Baščaršiji, nije pucao u ljubav, pogotovo ne u čovjeka i nije najavljivao zlo!

Da li je to za poštovanje?

Tri ljeta Gospodnja nakon toga, u jesen, 21. dana jedanaestog mjeseca, to pucanje u ljubav i ubijanje ljudi zaustavljeno je daleko odavde, tamo, neđe, u Americi. “Pucajući” u zlo!

Valjda je to za čestitanje!?

A gdje smo danas poslije svega toga?

Neka objasne svi oni koji podržavaju nemir, zlo i ubijanje, čestitkama podržavaju istrebljenje ljudske vrste sa ove planete. Onaj koji slavi pucanje u čovjeka u “Svetoj knjizi” se naziva srebroljubac!

Ima više “Svetih knjiga” i u svakoj je potenciran – izdajnik!

Poslije prvog uvijek svane drugi, treći… i svaki sljedeći dan.

Pitanje je ko vidi taj niz, zablude kruga?

Pogotovo, na kvadrat!?

Prvi dan trećeg mjeseca u godini je te 1992. bio poslije šezdesetog jutara koje je svanulo.

Da je ova “država” koja nosi ime, od starina, Bosna i Hercegovina, a u međuvremenu je prekomponovana u “Dejtonsku zemlju” s Federacijom, Distrktom i Republikom, normalna svakog 1. marta odavala bi počast nevinoj žrtvi – Nikoli Gardoviću.

Pošto nije, svako ima pravo da živi u svojoj zabludi.

Bez žalbe!