FS BiH

Slavi, Bosno i Hercegovino!

Slavi noć koja briše godine čekanja, slavi trenutak koji će se prepričavati generacijama. Ovo nije samo pobjeda, ovo je istorija.

Postoje trenuci koji nadilaze sport. Trenuci koji brišu razočaranja, lomove i sve one noći u kojima smo ostajali na korak od sna. Reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras je ispisala upravo takvu stranicu – onu o kojoj se maštalo godinama.

Na Bilinom polju pala je Italija.

Bosna i Hercegovina je na Svjetskom prvenstvu 2026.

Šesti pokušaj – konačno uspješan.

Nakon pet neuspjelih baraža, nakon godina u kojima je posljednja stepenica uvijek bila previsoka, ova generacija je uradila ono što prethodne nisu uspjele. Srušila je psihološku barijeru, pobijedila sebe i ostvarila istorijski uspjeh.

Zmajevi su ponovo među najboljima na svijetu.

Poslije Brazila 2014. godine, Bosna i Hercegovina će drugi put igrati na Svjetskom prvenstvu. I to na najvećem do sada – turniru koji će okupiti 48 reprezentacija i igrati se u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Meksiku.

Ali večeras brojke nisu važne.

Večeras je važan osjećaj.

Osjećaj ponosa. Osjećaj zajedništva. Osjećaj da je ova generacija uspjela tamo gdje su mnogi stali.

Ovo nije pobjeda jednog tima. Ovo je pobjeda ideje.

Ideje da se može uprkos svemu.

Ovo je pobjeda generacije koja je kroz kvalifikacije rasla, koja je u Kardifu pokazala karakter, a večeras potvrdila da je sazrela. Tima koji je naučio kako da izdrži pritisak, kako da se vrati kada je teško i kako da završi posao kada je najvažnije.

Selektor Sergej Barbarez dobio je ono o čemu je govorio od prvog dana – tim.

Tim koji ima identitet.

Tim koji vjeruje.

Tim koji pobjeđuje.

Na putu do Mundijala, večerašnji junaci nosili su dres Bosne i Hercegovine sa ponosom: Nikola Vasilj, Martin Zlomislić, Osman Hadžikić, Sead Kolašinac, Amar Dedić, Nihad Mujakić, Nikola Katić, Tarik Muharemović, Stjepan Radeljić, Nidal Čelik, Ivan Šunjić, Benjamin Tahirović, Dženis Burnić, Amir Hadžiahmetović, Ivan Bašić, Amar Memić, Esmir Bajraktarević, Kerim Alajbegović, Armin Gigović, Ermedin Demirović, Jovo Lukić, Samed Baždar, Edin Džeko i Haris Tabaković.

Iskustvo i mladost, hrabrost i kvalitet – sve je večeras bilo na istoj strani.

A sada – slijedi ono zbog čega se sve radi.

Svjetsko prvenstvo.

Već 12. juna, u petak od 21 čas, Bosna i Hercegovina igra svoju prvu utakmicu na Mundijalu protiv domaćina Kanade u Torontu. Biće to treći meč turnira i savršena prilika da cijela zemlja ponovo diše kao jedno.

Zatim slijedi duel protiv Švajcarske 18. juna u Los Anđelesu, takođe od 21 čas, a grupnu fazu Zmajevi zatvaraju 24. juna protiv Katara u Sijetlu – opet u idealnom terminu.

Tri utakmice. Tri šanse.

I možda – nova istorija.

Grupa je izazovna, ali večeras je jasno da ova reprezentacija ne priznaje granice. U sistemu takmičenja sa 48 selekcija i prolazom 32 tima dalje, vrata nokaut faze nikada nisu bila otvorenija.

Ali to sada nije najvažnije.

Najvažnije je da je Bosna i Hercegovina ponovo tamo gdje pripada.

Na najvećoj sceni.

Sa najboljima.

Ova noć nije samo kraj jednog puta.

Ovo je početak nove priče.

Priča počinje u Torontu.

Priču će pisati generacija koja je već pokazala da zna kako se pobjeđuje kada je najteže.

Slavi Bosno i Hercegovino.

Zaslužila si.

Toronto nas čeka.

12. juna u 21 čas – cijela zemlja ponovo će gledati svoje Zmajeve na Svjetskom prvenstvu.