XS
SM
MD
LG

Оdušеvljеnjе čuvеnоg Šоlеta

Milutin Šoškić i Dragoslav Šekularac

Legendarni golman Partizana, reprezentacije Jugoslavije i jedini jugoslovenski fudbaler koji je igrao za zvaničnu reprezentaciju sveta, u paru sa Rusom Lavom Jašinom 1963. godine u povodu stogodišnjice fudbala u Engleskoj, Milutin Šoškić, bio je oduševljen kada mu je u Banjaluci, posredstvom njegovog prijatelja Jovice Otaševića, uručena “Zlatna povelja Fudbalskog saveza Republike Srpske”.
Organizatorima je poslao pismo zahvalnosti zbog bolesti nije mogao da prisustvuje manifestaciji “Dan fudbala Republike Srpske u hotelu “Bosna” u Banjaluci. U pismu je napisao:
“Pomaže Bog, braćo i sestre Krajišnici. Ja, iako to silno želim, danas nisam fizički sa vama. Viša sila, tj. moja bolest, učinila je svoje. Uprkos svemu našao sam snagu i ponos da vam se obratim i na taj način iskažem samo delić moje velike ljubavi prema vama, ljubavi koja je, drage sestre i braćo, velika kao Romanija. 
Ponosan sam, i neizmerno srećan, što vam pripadam, što osećam da ste me prihvatili kao svog najrođenijeg. Zato vam od srca hvala. 
Nedavno, novinar Zoran Šećerov, usred intervjua za magazin ‘Ekspres’, iznenada je upitao: Šole, da li si nacionalista? Odgovorih, jesam brate, uvek sam bio i ne vidim ništa loše u tome što sam nacionalista. Međutim, odgovorih, i da nisam šovinista. Nismo šovinisti ni ja, a ni moj sprski narod kojem s ponosom pripadam. 
Nismo to i nikada to nećemo da budemo. Čuvamo i čuvaćemo našu veru i crkvu, ponosićemo se našom slavnom prošlošću i našim precima, uz veliko hvala što nam sve ostaviše. I oni će biti ponosni na nas što poštujemo veru i nacionalnost drugih, što možemo da živimo sa svima koji to hoće i žele sa nama.
Na kraju i nekoliko reči zbog čega smo se okupili, o prizanju koje ste mi dodelili i koje mi puno znači. Svi znate da sam osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu, da imam medalju vicešampiona Evrope u fudbalu, da sam branio za reprezentaciju koja je u Čileu 1964. bila četvrta na šampionatu sveta, da sam imao više od 50 nastupa u dresu reprezentacije ondašnje države, preko 380 nastupa za Partizan, klub s kojim sam igrao finale i bio vicešampion Kupa evropskih šampiona. Znate i da sam branio gol reprezentacije sveta na jedinoj oficijelnoj utakmici pod okriljem FIFA što mi lično mnogo znači.
Dobitnik sam i mnogih nagrada. Sve one sijaju, ali ova koju mi danas dodeljujete sija jače od svih dosadašnjih priznanja. Ona je, verujete mi, nešto posebno za mene. Ona je vrhunac mog ličnog uspeha, ali i uspeha srpskog naroda kojem gord i ponosan pripadam.
Živela Republika Srpska, srećna, gorda i ponosna…
Vaš Milutin Šoškić.”
Od tada pa do danas legendarni Šole u stalnom je kontaktu sa ljudima iz Fudbalskog saveza Republike Srpske i brojnim banjalučkim prijateljima, koji su mu, svojevremeno, promovisali i knjigu o njegovom životu “Šole” autora Vanje Bulića. Rekao je:
-Uz brojna znamenja koja sam osvojio u svojoj karijeri: olimpijsko zlato u Rimu 1960, iste godine srebro Evrope sa reprezentacijom Jugoslavije, medalje za pet titula osvojenih sa Partizanom, klupsko srebro Evrope, kad je Partizan u finalu Kupa šampiona poražen od Real Madrida… znamenje Fudbalskog saveza Republike Srpske u mojoj kući stoji na centralnom mestu, tako da ga svakodnevno gledam, ali ga vidi i svako ko dođe u moj dom. Toliko ja držim do tog trofejai do svoje braće i prijatelja iz Republike Srpske.
Nedavno u Beogradu, na međunarodnom sajmu knjige, kada je promovisano delo Tome Marića “Miljan 1930 – 2012” došao je prijatelj Milutina Šoškića da se pozdravi sa autorom i celim izdavačkim timom, uz Šoškićevu poruku: 
-Vi ste moja braća i moji prijatelji za sva vremena, a ono što sam doživeo u Banjaluci obogatilo je moj život kao malo šta drugo.

Šekularac posthumno

“Zlatnu povelju Fudbalskog saveza Republike Srpske” na poslednjem izdanju “Dana fudbala Republike Srpske”, uz Milutina Šoškića, dobio je i, posthumno, legendarni fudbaler Crvene zvezde i reprezentativac Jugoslavije Dragoslav Šekularac. U njegovo ime priznanje u Banjaluci je primila unuka Danica.
Popularni Šeki preminuo je u Beogradu 5. januara ove godine posle duge i teške bolesti u 82. godini. Inače, Šole i Šeki su bili veliki prijatelji u privatnom životu iako su nastupali u različitim dresovima beogradskih večitih rivala.

Sportski žurnal