Proteklih dana gledamo ’’nadmetanja’’ pojedinaca i institucija u izražavanju oduševljena što je mladi rukometaš iz Kozarske Dubice Miloš Kos sa selekcijom Srbije do 20. godina uzeo bronzanu medalju na Evropskom šampionatu.

Napravio je Kos sa svojim saigračima iz Srbije ogroman uspjeh. Vratili su srpski rukomet, ako ništa onda u mlađim selekcijama,  u sami evropski vrh. Doprinos Miloša Kosa je veliki. Pokazao je kao i ostali Orlići veliki potencijal, ali i ogromnu želju da se stigne do medalje.

Miloš je potvrdio ono što su mnogi za njega znali, a eto rukometni klubovi iz Republike Srpske nisu.

Otišao je Miloš Kos iz Kozarske Dubice i Kozare  u Ljubuški, da tamo brusi svoj talenat. Za Izviđač je on bio nebrušeni dijamant, a za ove u Republici Srpskoj?

Svoj nesporni kvalitet  je igrama u Izviđaču  izbrusio, toliko dobro da sada nastavlja karijeru u Zagrebu.

Imao je Miloš ponuda da igra i za selekciju Hrvatske, ’’pritisci’’ nisu bili ni malo lagani, ali je sve on to stoički izdržao i nastupao u dresu Orlova. To je njegov izbor i to treba poštovati.

Išao je da igra tamo gdje su mu vjerovali, gdje su ga željeli, a danas bi mnogi, iz Republike Srpske, da se sa njim fotografišu, uhvate dio medijske pažnje za sebe…

Pitam se šta su ovi što danas trče da uslikaju uradili za Miloša?  Ništa, pravo da se ponose rezultatima ovog mladog rukometaša imaju njegov matični  klub i porodica. Niko više.

Dakle, onima koji nisu učinili ništa za Milošev rukometni razvoj  danas je ugodno biti u njegovom društvu! To što ne  znaju  ni pravila rukometne igre (znaju naravno ovi ’’stručnjaci’’  što su ga pustili u Izviđač), nije im važno! Bitno je zarad malo marketinga, jeftinog,  uzeti dio nečijeg uspjeha.