Milomir Odović
Bila je privilegija znati ga i biti prijatelj sa njim. Dobroćudan, miran, staložen, obrazovan, čovjek za poštovanje i respekt.
Atipičan fudbaler i fudbalski trener. Ličnost koju ste morali voljeti i poštovati. Plijenio je svojim ponašanjem, odnosom prema prijateljima, poznanicima…Milomir Odović, za mene zauvijek Garinča.
Gledao sam ga u Željinom dresu na Grbavici i žalio što nije u jednom drugom, crno – bijelom, a onda su nam se putevi ukrstili u jednom trećem klubu - Slaviji.
Koliko smo voljeli, on Željezničar, ja Partizan, zavoljeli smo Slaviju. Prirasla nam je za srce, a on je svojim radom klub I tim podigao do neslućenih visina.
Igrali su Sokolovi fudbal za oko, maštovit, nadahnut, lepršav! Igrali upravo onako kako je on igrao...Magično.
Za vrijeme njegovog boravka u Slaviji atmosfera je bila najbolja. I rezultatski i na svaki drugi način.
Čovjek koji je pored fudbala volio slikarstvo, umjetnost. Dok su drugi na fudbalskim putovanjima išli u restorane i kafane, Oda je tražio muzeje, galerije…
Kući, u svoj rodni Ilijaš, a ostao je u njemu do smrti, sa putovanje je nosio boje, kistove, platna… Volio je da priča o toj svojoj ljubavi prema slikarstvu. Samo mu je porodica bila ispred slikarstva. Čak je i fudbal bio iza kista i platna?
Volio sam sa njim družiti se i razgovarati. Nikada nije isticao svoje fudbalsko umjeće. Nasmijao bi se kad bih mu rekao nešto o njegovim igrama, te onako mirno odgovorio – Prošlo vrijeme, nećemo se vraćati na to.
A bio je magični tehničar, fudbalerčina. Nije on tek tako dobio nadimak Garinča.
Pamtiću Milomira Odovića kao jednog sjajnog čovjeka, plemenitog, iskrenog poštenog…Pamtiću i trenera koji nikome nije dozvoljavao da mu se miješa u sastavljanje tima, a sve je to radio sa stilom, bez povišenih tonova. Jednom sam ga video i čuo ljutitog. Razloge mi je rekao, naslućivao sam ih, ali neka ostanu između nas.
Milomir Odović
Sa tugom i sjetom sada mislim na one dane, naše i njegove i Slavijine sreće. Pa on je čitavo tadašnje Srpsko Sarajevo ‘’doveo’’ na onaj Slaviji stadion. Igrom koju je tražio od svojih fudbalera, ali odnosom prema njima I saradnicima. Grad je živio za Sokolove!!!I
S toga nam je valjda i teže, jer smo izgubili odličnog trenera, ali prije svega čovjeka za primjer. Plemenitog, iskrenog, poštenog...Ostali smo bez Ode, trenera koji nam je donio toliko radosti i sreće...
Ostao sam bez iskrenog i poštenog prijatelja. Često sam mu umjesto imena znao reći Garinča...
I danas ću. Laka ti zemlja Garinča i na nekom drugom mjestu drži časove i fudbala i čojstva.
Milomir Odović na stadionu Slavije