Milica Denda, kapiten Galate

Možda je najbolje ove hladne, zimske, sniježne, tmurne i sumorne dane, napraviti lagani razgovor sa igračicom, ali ne bilo kakvom! Riječ je o djevojci, koja se osjeća u Turskoj kao kod kuće i nosi dres ekipe Galate, a zove se Milica Denda.

Ona je fudbal počela da igra u Vojvodini, potom je bila u Spartaku, sa kojim je osvojila titulu prvaka Srbije, a prije dvije godine odlučila je da obuče dres gigant sa Bosfora, sa kojim se ujedno ove sezone i bori za titulu u prvenstvu.

Galatasarej u prvenstvu trenutno je drugoplasirani na tabeli sa bodom manje od Fomgeta i igrao veoma dobro ove sezone gdje bilježi sjajne rezultate uz 14 pobjeda i samo jedan poraz i ako ovako nastave na dobrom su putu da se domognu šampionske titule.

Milica Denda je jedna od standardnih igračica Galate i reprezentativka Srbije je čak kapiten ekipe, pa vam donosimo ekskluzivan razgovor sa njom.

- Bod ispred nas se nalazi Fomget, ali posljednji meč prije plej ofa igramo protiv njih kod kuće tako da se nadam da će ta situacija da se promjeni kroz par nedelja. Atmosfera u ekipi je sjajna, svi se veoma dobro slažemo i mogu da kažem da smo jedna kompaktna grupa. U Turskoj jedno smo od najzvučnijih imena, ako ne i najzvučnije i kada se igra u ovakvom klubu sa ovako dugačkom i trofejnom istorijom ambicije su u svakom smislu te riječi najveće moguće. Osobito kada se uzme u obzir da se za ovu sezonu dovelo jako puno pojačanja baš iz razloga jer su ambicije šampionske. Sezona u Turskoj je jako duga i ima još mnogo da se igra. Poslije završetka regularnog dijela sezone slijedi nam plej of koji se igra u formatu turnira i svaka runda po dvije utakmice tako da još dosta utakmica i izazova je ispred nas, ali na nama je da spremni to dočekamo, govori nam Milica na početku razgovora.

Borba za titulu

Kakav je osjećaj igrati gradske derbije. Često puta vidimo kako to igraju muškarci, bude tuča i mnogih drugih stvari kada su u pitanju ta rivalstva. Kako je to sa djevojkama?

- Moram da kažem da su ovakvi mečevi za nas jako važni. Naravno svaki meč sam po sebi je važan, ali svi u klubu kao i svi naši navijači posebno gledaju na ovako velike derbije. Zbog toga oni su posebni za nas igračice i nose neku veću težinu. Rivalstva ovde u Turskoj ima jako puno, ali rivalstvo sa Fenerbahčeom je nešto posebno. Ja sam ovde skoro već dvije godine, ali sam imala priliku da osjetim tu atmosferu i taj duh. Stadioni na takvim mečevima su puni i naravno da na svakom meču imamo podršku navijača, ali na takvim mečevima nam daju dodatnu energiju i stvarno su naš 12-ti igrač na terenu.

Budući da si dvije godine u Turskoj i da si odlučila da napraviš iskorak, koliko ti je trebalo vremena da se adaptiraš na novu sredinu i kakav je život u Turskoj. Ps. vidimo da dobro poznaješ jezik.

- Tako je ovdje sam već neki duži vremenski period ako mogu tako da kažem. Država nije toliko različita od Srbije samo je veća, a samim tim i ljudi koji žive ovdje su sličnog duha kao i mi sa Balkana. Baš zbog toga mi i dolazak ovdje nije bio toliki šok, poprilično sam se brzo adaptirala. Dosta su mi naravno oko te vrste adaptacije na novu sredinu pomogle igračice koje su bile poprilično otvorene i srdačne prema meni kada sam prvi put došla u klub. Ćak i ako ovdje slabo ko priča engleski i na početku sam imala ogromne probleme sa komunikacijom i razumjevanjem zbog toga, dok se nisam navikla na jezik. Da naučim jezik sam na neki način i bila primorana s obzirom da, kao što sam rekla prije slabo ko priča engleski. Sa tim što sam naučila turski mnogo sam dobila u kvalitetu života ovdje i dosta me ljudi više cijene zbog toga. A i samim znanjem jezika osjećam se bliže i sa kulturom koja vlada ovdje što je za mene lično jako bitna stvar.

Kakav je kvalitet fudbala u Turskoj i kako se on gleda? Budući da znamo da se kod muškaraca igra veoma agresivno i do granice bezobrazluka, da li je tako slučaj i sa djevojkama?

- Turska je država koja tek treba da iskaže svoj kvalitet u ženskom fudbalu i ulaganja su u proteklih par godina enorma. Posjećenost na stadionima je veoma zadovoljavajuća, a sa vremena na vrijeme mogu da upotrebim riječ ogromna. Medijska ispraćenost ženskog fudbal je bukvalno iz dana u dan sve veća i veća i to dosta doprinosi poboljšanju samih uslova igre. Država je velika, pa samim tim i baza igračica je poveća, a s obzirom da je ovaj sport u velikom i brzom razvoju ova baza će samo nastaviti da raste. Moje mišljenje je da talenta ima samo treba da se rad malo usmjeri u pravi smijer pošto su uslovi stvarno sjajni, od akademija, trening centara, terena. Što se tice same igre, ona je veoma takmičarska i igra se veoma, veoma agresivno. Svaki meč je sa puno kartona i stvarno nekada se može reći i da je sama igra prljavija od muškog fudbala. Svakako zalaganje svake pojedinke na terenu nikako ne izostaje, jer stvarno u Turskoj fudbal je život, a osobito se to može osjetiti kada igraš za Galatu jer navijači su toliki fanatici i toliko sebe daju za klub i samu igru, da prosto čovjek nekada ne može da poveruje šta je neko sve spreman da uradi za klub koji voli.

Odlično igra u Turskoj

Koje u osnovne karakteristike na koje si morala da se privikneš kada si došla u Tursku i kako se slažeš sa igračicama i ljudima u klubu?

- Kao sto sam već rekla igra je dosta prljavija u odnosu na Srbiju odakle sam ja i došla ovdje. Dosta je i sama igra brza tako da mi je trebalo par utakmica da se priviknem. I stvarno u početku kada sam opisivala razliku između naše lige i lige ovdje govorila sam da ovdje mi nekada ne igramo fudbal nego ragbi ili ragbiju sličan sport pošto djevojke stvarno igraju tako da nema izgubljene ili ničije lopte na terenu. Ja sam za ovu sezonu prvi kapiten ekipe tako da mi je odnos sa klubom odnosno ljudima koji su u njemu i više nego sjajan. Dosta su sve branse Galatasaray-a usko povezane i svi smo mi nekako uvezani jedni sa drugima, osobito mi sa muškom ekipom što je po nas sjajno. Stvarno nemam nikakvu zamjerku što se tiče toga, ljudi su profesionalni i rade svoj posao na najvišem mogućem nivou. Što se tiče mog odnosa sa saigračicama i on je na veoma zavidnom nivou i gledam na njih kao na moju drugu kuću i porodicu pošto ipak sa njima provodim ogromnu količinu vremena. Sjajno se slažemo, dosta smo svi povezani i bliski i čak i van obaveza vezanih za fudbal 90% vremena provodimo zajedno. Kažem dosta oko svega toga mi je olakšalo poznavanje jezika, jer da ga nisam naučila vjerovatno ovo i ne bi bio slucaj.

Reprezentacija Srbije je prethodni ciklus igrala veoma dobro, ali vas sreća nije pogledala da odete u baraž. Reprezentacija je dosta napredovala, kakvo je tvoje mišljenje?

- Igrali smo dobro i po mom mišljenju bili spremni da napravimo taj iskorak ka velikom takmičenju, ali u nekim određenim, kritičnim trenutcima sreća nije bila na našoj strani da se plasiramo u taj baraž. Pored Turske i mi smo država koja je velikom uspono što se ženskog fudbala tiče. Mislim da je našsa reprezentacija sastavljena od sjajnih igračica i da tek treba da pokaže kvalitet u narednim ciklusima s obzirom da imamo dosta mladih igračica u timu. Takođe ono što je povoljno za nas sve više igračica odlazi u klubove koji igraju u jako dobrim i kvalitetnim ligama u Evropi, tako da kvalitet tima samo može da raste kada se gleda iz te perspektive.

Za kraj, imaš li neku poruku za još brži razvoj ženskog fudbala na našim prostorima?

- Oduvijek sam govorila da je Balkan sjajna fabrika talenata i da na Balkanu se rađaju veoma, veoma talentovane igračice i to se može vidjeti po činjenici koliko našh djevojaka igra u najjačim ligama svijeta. Jedino što nedostaje po nekom mom mišljenju jesu ulaganja u ženski fudbal i ako je moguće veća medijska propraćenost i pokrivenost. Ulaganja ima i naše lige jesu u razvoju, ali ja evo igram u Turskoj i iz prve ruke mogu da kažem da sa određenom dozom tih elemenata koje sam navela da nedostaju liga se vrlo brzo može podići na neki viši nivo. Jer moje mišljenje je da Balkan stvarno ima ogroman potencijal da u budućnosti bude dom nekih sjajnih razvijenih evropskih liga, jer stavrno kvalitet ne manjka. Tako da moja poruka bi bila da se ulaže u ovaj sjajan sport i u sjajne igračice koja hoće da naprave karijeru u fudbalu, a potiču i igraju trenutno na Balkanu, jer one to zaslužuju, jer zasto bi neka njemica ili španoljka istog kvaliteta odskakala od nas i napravila nešto veliko samo zato što su joj ustanove gdje obavlja trening i sama oprema sa kojom obavlja trening na dosta zavidnijem nivou od našeg. Ne znam, ali meni to ne zvuči fer. Tako da vjerujte u sebe i u ono što radite, zaključila je Milica Denda, kapiten ekipe Galatasareja. 

Reprezentativka Srbije