XS
SM
MD
LG

Rad doneo rezultat

Zlatko Vujović

SPLIT – Blizanci Zlatko i Zoran Vujović, rođene Sarajlije, izgradili su super dobru karijeru u splitskom Hajduku, u više francuskih klubova , u dresu reprezentacije Jugoslavije. Zoran je još sa Crvenom zvezdom stigao do duple krune. Danas žive u „gradu pod Marijanom“. Uspeh pripisuju ličnoj upornosti, individualnom radu.

Taj Zlatko Vujović u Hajduku je ponikao, bio jedan od najboljih fudbalera koje je Split ikada imao, davno se vinuo u oblake uspeha i sreće, dosegao zvezdane visine, a on uvek ostao čvrsto na zemlji. Zlatko Vujović danas kaže da je fudbal ostao omiljena tema kod njega i u njegovoj blizini.

„Nakon boravka u Francuskoj od 28.do 36.godine vratio sam se u Split. Jedno vreme bio sam u Hajduku među trenerima. Danas pratim šta ima novo u Hajduku, u fudbalu Hrvatske i okruženja. Pratim šta ima novo u Evropi. Fudbal je moja prva ljubav, a ona se ne zaboravlja“, kaže Zlatko Vujović.

Rođen je, on i Zoran, 26.avgusta 1958.godine u Sarajevu. Nije igrao za „Želju“ ili Sarajevo, nego ni manje ni više za Hajduk, punih 10 godina. Osvojio je sa splitskim „bilim“ šampionat Jugoslavije 1979., te Kup pet godina kasnije. Hajduk je tada imao sjajne igrače, pa i ostali klubovi. Da li je moglo biti više trofeja, a poznato je da su Splićani redovno nastupali u Evropi?

„To je period kada sam počeo ulaziti u igru. Neopisiv događaj kada vam Tomislav Ivić daje šansu da igrate. To se rečima ne opisuje. Bilo je dosta dobrih utakmica. Imali smo priliku i 1985.godine, ali Sarajevo je tada osvojilo pehar. Imali smo zapažene evropske nastupe 1984/85.godine kada smo od Varegema ispali u ¼ finala. Ispali smo od slabije ekipe od onih koje smo mi eliminisali. Meni je u sećanju meč protiv Hamburga nešto ranije. Takve utakmice niko ne može da zaboravi. U to vreme u prijateljskoj utakmici pobedimo Mančester Junajted sa 6:0. Da čovek ne poveruje“, priseća se Vujović.

Imao je u Francuskoj lepu epizodu u pet činova: Bordo, Kan, Pari Sen Žermen, Sošo i Nica. Sa Bordoom je osvojio prvenstvo i kup Francuske i u zemlji glaskih petlova dugo je držao rekord u broju dosuđenih jedanaesteraca nad njim. Francuzi ga hvale. Nije ni čudo, hvalu zaslužuje.

„Brat i ja zaslužili smo pohvale, da nas pamte. Sa 28 godina otišli smo vani. Imao sam izuzetnu fizičku spremu sve do 31.godine. Brzo smo prepoznali recept za uspeh. Odmor pred odlazak u inostranstvo proveli smo trenirajući dva puta dnevno. Kada smo stigli u Francusku, klupski lekari i treneri bili su oduševljeni. Zatekli smo Tiganu, Žiresa i tako dalje. Napravili smo super dobre karijere. Brat je još sa Zvezdom osvojio duplu krunu. Igrao sam u Sošou sa Mehmedom Baždarevićem i Farukom Hadžibegićem. U Nici sam hteo da se odmorim, a bio sam drugi strelac lige. Dakle, sve što smo brat Zoran i ja ostvarili niko nam nije pomogao, sve smo postigli svojim zaslugama. Preživeo sam u Jugoslaviji startove koji bi danas bili za zatvor. Ja sam koristio ruke, usavršio sam to, pa su sudije često svirale penale zbog prekršaja mojih čuvara. Znao sam dočekati udarce, nikada nisam bio povređen. A rušili su me da bih danas trebao biti u invalidskim kolicima. Danas vozim bicikl, trčanjem održavam kondiciju“, priseća se Vujović.

Ubeležio je 70 utakmica u dresu zemlje za koju su mnogi verovali da će trajati večno, postigao je 27 golova, pa je s te strane na 4.mestu liste strelaca svih vremena. To zaslužuje da Zlatko Vujović bude ponosan. Učestvovao je na dve svetske fudbalske smotre, u Španiji 82.i u Italiji 90. Mogao je i u Meksiku 86., ali Jugoslavcija se nije kvalifikovala za nastup u dalekoj zemlji. Učesnik je i OI u Moskvi 80., EP u Francuskoj 84. Pripada generaciji sjajnih sportista, ali rezultati reprezentacije bili su ispod očekivanja.

 „Tako se sve nametnulo. Po imenima reprezentacija nikada nije bila bolja nego na SP u Španiji 1982.godine. Onaj sudija iz Danske nas je uništio protiv domaćina. Kasnije Irci pobede Špance. Šteta, najbolja reprezentacija koju smo imali iz mog vremena. Na EP 1984.godine nisam očekivao ništa, jer Miloš Milutinović izvršio je selekciju s brda, s  dola. Na SP u Italiji imali smo solidan tim, stabilne igrače: ja, Safet Sušić, Davor Jozić, falio je Mehmed Baždarević. Imali smo odlične Dragana Stojkovića, Darka Pančeva i druge saigrače. Penali su nas uništili, ali Argentina i Dijego Maradona nisu nas nadigrali. On je plakao, verovatno zato što mu je Tomica Ivković uzeo stotinu dolara klađenja da će mu odbraniti penal. To ostaje sve u sećanju i nikad neću zaboraviti“, govori Vujović.

 U dresu Hajduka 121 gol u 240 zvaničnih nastupa, za Bordo 20 pogodaka u 65 mečeva, u Kanu 18 golova u 34 nastupa, u Pari Sen Žermenu 20 golova u 65 okršaja, 4 gola i 23 nastupa za Sošo, čak 17 lopti u mreži protivnika Nice za koju je 28 utakmica odigrao. Sva ostvarenja iz reprezentacije... Njemu su, baš, bile zvezde naklonjene. Ili je toliko vredno radio da su mu te zvezde obasjale put do potpunog uspeha.

I brat mu Zoran ostvario je impresivnu karijeru: 428 nastupa za Hajduk, šampionat i dva Kupa osvojena sa Splićanima, dupla kruna u Bordou, dupla kruna sa Crvenom zvezdom, 39 nastupa za reprezentaciju i td. Brojke za svako poštovanje. Gde je danas i šta radi Zoran Vujović, Zlatkov brat – blizanac?

Zoran i Zlatko Vujović

„Zoran je trenutno u Splitu. Poslednje angažovanje imao je u Iranu. Opredelio se za trenerski poziv. Nedostaje mu drskosti, previše je stidljiv. Ne daje mnogo na kontakte sa ljudima. Bio je i u Maroku. Ima žicu da bude svetski priznat trener. Međutim, on i ja ne žalimo ni za čim. Sve smo zaslužili, ništa nam s neba palo nije. Kakvi smo bili igrači neka drugi sude. Mislim da smo imali solidne karijere, zadovoljni smo. Jedan krvavi put, nisu to srećne zvezde. Sreća je da se nisam povredio, ali disciplina i mukotrpan rad doneli su rezultate. To je i poruka sportistima koji stasavaju – mukotrpan rad vodi do cilja“, zaključio je svoju priču za Sportski žurnal proslavljeni Zlatko Vujović.

Braća Vujovići su od malih nogu u fudbalu. Mnogo su mu dali, ali i on njima. Zlatko je slovio za izuzetno brzog i fudbalera koji je imao nos za gol. Zlatko Vujović, zlatan as svog vremena. To vreme je danas istorija, ali se vredi prisetiti, jer samo posebni biće u istoriji. Oni najvredniji i najveći.

Zlatko Vujović jedan je od njih...